Poglavlje 27

Poglavlje 27 - životna sredina

Osnovni ciljevi politike životne sredine EU su očuvanje prirodnih vrednosti, promocija resursno-efikasne ekonomije i briga o javnom zdravlju. Politika životne sredine je multisektorska.

Politika i zahtevi zaštite životne sredine moraju biti integrisani u kreiranje i sprovođenje svih politika i aktivnosti Unije, prvenstveno u pogledu promovisanja principa održivog razvoja (Čl. 11 Ugovora o funkcionisanju EU).

EU posebnu pažnju poklanja pitanju borbe protiv klimatskih promena i za ovu praktično-političku oblast izdvaja se oko 20% budžeta Unije za period od 2014-2020. Novi okvir za klimatsku i energetsku politiku EU do 2030. godine predviđa smanjenje emisije gasova staklene bašte za 40% u odnosu na 1990. Osnovni instrumenti politike borbe protiv klimatskih promena su dekarbonizacija, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije i energetska efikasnost. Dekarbonizacija podrazumeva suštinsku promenu praktično-političke paradigme, odlučno smanjenje korišćenja fosilnih goriva i povećanje energetske nezavisnosti Unije. Dugoročni cilj EU je smanjenje emisije gasova stakle bašte za 80 do 95% do 2050, u odnosu na baznu 1990. godinu. Politika borbe protiv klimatskih promena praćena je i unapređenjem standarda koji se odnose na rad industrije, posebno u sektorima koji predstavljaju značajan izvor zagađenja. Direktiva o velikim ložištima i Direktiva o industrijskim emisija značajno doprinose smanjenju emisija zagađujućih materija u vazduh.

U procesu kreiranja politike životne sredine EU uzima u obzir najnovija naučna dostignuća i dostupne podatke, podržava upotrebu najboljih dostupnih tehnologija i uvažava regionalne razlike i specifičnosti različitih regiona.

Osnovna načela politike životne sredine EU su: predostrožnost, prevencija, suzbijanje zagađenja na samom izvoru i princip „zagađivač plaća“. Kreiranje politike životne sredine podrazumeva poštovanje osnovnih prava i prava javnosti da u ovom procesu učestvuje. Evropska unija je potpisnica Aarhuske konvencije i primena ove Konvencije je obezbeđena kroz sekundarno zakonodavstvo EU.

Podoblasti u okviru ovog podglavlja

Pravne tekovine EU u oblasti životne sredine obuhvataju horizontalno zakonodavstvo (procesni aspekti prava životne sredine kroz koje se obezbeđuje pravo na pristup informacijama, učešće javnosti u procesu donošenja odluka, sudska zaštita prava na pristup informacijama i učešće javnosti kao i odgovornost za štetu prema životnoj sredini), kvalitet vazduha, klimatske promene, upravljanje otpadom, upravljanje vodama, zaštitu prirode i biodiverziteta, kontrolu industrijskog zagađenja i upravljanje rizicima, kontrolu hemikalija, genetski modifikovane organizme( GMO), upravljanje bukom, civilnu zaštitu i saradnju sa trećim zemljama.
Istovremeno, države članice se ne sprečavaju da održavaju i uvode mere koje su mnogo strožije od mera ustanovljenih na nivou Unije sve dok su one kompatibilne sa njenim ukupnim ciljevima i principima jedinstvenog tržišta. Takav pristup u kreiranju i sprovođenju ove politike, kao i njen obim, ali i troškovi usklađivanja, poseban su izazov za državu koja se priprema za članstvo.
Za primenu i sprovođenje pravnih tekovina EU u oblasti životne sredine potrebna su značajna ulaganja, kao i snažna i dobro opremljena administracija na nacionalnom i lokalnom nivou. Države članice moraju da uspostave posebni okvir za finansijsko upravljanje i kontrolu uključujući i reviziju.
Proces EU integracija u oblasti zaštite životne sredine odvijaće se u tri oblasti: harmonizacija propisa, izgradnja administrativnih kapaciteta i kapaciteta institucija u oblasti zaštite životne sredine, kao i obezbeđivanje finansijskih resursa. Samim tim, ovo poglavlje je izuzetno zahtevno u finansijskom i administrativnom smislu, posebno u pogledu dobro opremljene i obučene sudske i upravne strukture.

Institucije Republike Srbije koje učestvuju u Pregovaračkoj grupi 27

Pregovaračka grupa za životnu sredinu – predsednik, zamenik predsednika, sekretar i zamenik sekretara Pregovaračke grupe imenuju se iz reda predstavnika Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine.
Članovi Pregovaračke grupe su predstavnici sledećih organa i organizacija: Ministarstva finansija; Ministarstva privrede; Ministarstva rudarstva i energetike; Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture; Ministarstva zdravlja; Ministarstva unutrašnjih poslova; Ministarstva pravde; Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja; Republičkog geodetskog zavoda; Direktorata za civilno vazduhoplovstvo Republike Srbije; Agencije za bezbednost saobraćaja; Republičkog hidrometeorološkog zavoda; Republičkog zavoda za statistiku; Republičkog geodetskog zavoda; Instituta za standardizaciju Srbije; Zavoda za zaštitu prirode Srbije; Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo; Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom i Kancelarije za evropske integracije.

Poglavlje 27: Životna sredina i klimatske promene – izveštaj o napretku 2014

U oblasti životne sredine nije bilo daljeg napretka u pogledu horizontalnog zakonodavstva, dok je nastavljeno poboljšanje upogledu izveštavanja o životnoj sredini. Tokom 2013. godine 225 operatera dostavilo je svoje podatke u nacionalni registar ispuštanja i prenosa zagađujućih materija Republike Srbije, od 255 operatera koji imaju obavezu prijavljivanja. Neophodna su dodatna zalaganja da bi se unapredilo izveštavanje operatera u oblasti poljoprivrede i rudarstva. Srbija dobro sarađuje sa Evropskom agencijom za životnu sredinu u okviru Evropske mreže za informisanje i osmatranje životne sredine (EIONET), što pokazuje stepen poptunosti dostavljenih podataka. Potrebno je ojačati učešće i konsultacije javnosti u procesu donošenja odluka. Godišnji pregled stanja o kvalitetu vazduha pokazali su da sedam od osam gradskih aglomeracija Republike Srbije spada u III kategoriju kvaliteta vazduha, premašujući tolerantnu vrednost za više zagađujućih materija. Plan kvaliteta vazduha za Beograd tek treba usvojiti, a planiranje za preostale gradske aglomeracije treba ubrzati. Srbija je počela da radi na Plana smanjenja nacionalnih emisija (NERP) (NPSE) za energetski sektor, kako bi se ostvarilo smanjenje emisija na nacionalnom nivou.
U oblasti upravljanja otpadom, u toku su pripreme za nove sisteme sakupljanja i odlaganja otpada koje će pokrivati 340.000 ljudi. Stopa sakupljanja otpada iz domaćinstava porasla je sa 78% na 80%. Otvoren je novi regionalni centar za upravljanje otpadom za Sremsku Mitrovicu – Šabac, koji pokriva otprilike 200.000 stanovnika. Republika Srbija sada ima sedam regionalnih sanitarnih deponija usklađenih sa zahtevima iz propisa EU. Potrebno je razviti druge oblike upravljanja otpadom kako bi se deponije upotrebljavale samo u krajnjoj nuždi. Nove investicije u oblasti otpada treba da u većoj meri budu usmerene na razdvajanje i reciklažu otpada. Potrebno je brže zatvarati deponije koje nisu u skladu sa propisima i poboljšati sprovođenje zakonskih propisa o otpadu. Još uvek nije postignuto potpuno usaglašavanje sa Okvirnom direktivom o otpadu. U maju je razrađen plan prioritetnih infrastrukturnih projekata za upravljanje otpadom.
Što se tiče kvaliteta vode, uredba o graničnim vrednostima za prioritetne i prioritetne opasne zagađujuće materije koje zagađuju površinske vode izmenjena je i dopunjena u februaru. Izmenjenom i dopunjenom uredbom povećan je broj prioritetnih supstanci koje se prate u skladu sa zahtevima Okvirne direktive o vodama. Neophodna su znatna ulaganja kako bi se modernizovali kapaciteti za preradu vode za piće u svim vrstama aglomeracija. Strateško planiranje ulaganja usmanjenje zagađenja vode i dalje je otežano zbog nepostojanja nacionalne strategije za zaštitu voda. Nepostojanje postrojenja za preradu otpadnih voda u Beogradu ograničava obuhvat ulaganja u preradu otpadnih voda u uzvodnim gradskim aglomeracijama. U međuvremenu nije bilo daljeg proširenja mreže za monitoring.
Potrebno je znatno ojačati kapacitete Direkcije za vode Ministarstva poljoprivrede kako bi ona upravljala prenošenjem i primenom obimnog zakonodavstva EU o vodama. Snažne poplave koje su se dogodile u maju pokazuju da je neophodno brzo poboljšanje sistema i infrastrukture za sprečavanje poplava i upravljanje vodama. U maju je razrađen plan prioritetnih infrastrukturnih projekata za upravljanje otpadnim vodama.
Što se tiče zaštite prirode, zakonodavstvo kojim se sprovodi Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) ažurirano je kako bi uključilo spiskove zaštićenih vrsta. Izvršene su važne zaplene ugroženih vrsta kojima se nezakonito trgovalo. Potrebno je povećati kapacitete jedinice za CITES i službi za sprovođenje zakona kako bi mogli da odgovore na izazove u oblasti nezakonite trgovine divljim životinjama. Potrebno je nadograditi institucionalni okvir za određivanje budućih Natura 2000 lokaliteta i upravljanje njima i obezbediti adekvatne resurse.
U oblasti industrijskog zagađenja i upravljanja rizikom, 162 od procenjenih 185 instalacija za integrisano sprečavanje i kontrolu zagađivanja (IPPC) podnelo je zahteve za integrisane dozvole. Do sada je izdato deset dozvola, u poređenju sa šest tokom prethodnog perioda izveštavanja. Ograničeni kapaciteti nadležnog sektora Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine i ograničena znanja podnosilaca zahteva, uprkos obuci, objašnjavaju spor napredak u izdavanju dozvola. Republika Srbija mora da ispuni pravni zahtev EU ili putem potpuno integrisanog postupka za izdavanja dozvole koji obuhvata sve oblasti ili kroz formalne konsultacije između organa nadležnih za izdavanje dozvola. Ograničeni kapaciteti takođe ometaju napredak u sprovođenju zakonodavstva u oblasti sprečavanja hemijskih akcidenata.
Što se tiče upravljanja hemikalijama, Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zabrani razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebe hemijskog oružja i o njegovom uništavanju usvojen je u novembru 2013. godine. Novoformirano odeljenje u okviru Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine preuzelo je sve nadležnosti Agencije za hemikalije, koja je zatvorena. Međutim, broj tehničkih radnih mesta smanjen je za 30%. Stoga je neophodno dalje jačanje administrativnihkapaciteta, naročito u oblasti procene rizika od biocidnih proizvoda. Preostaje dodela jasnih i razgraničenih odgovornosti za hemijsku inspekciju.
U oblasti buke nije zabeležen napredak. U oblasti civilne zaštite, potrebno je tretirati smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje katastrofama kao prioritetno pitanje, naročito u svetlu nedavnih ozbiljnih poplava. U julu 2014. godine Evropska komisija pozvala je Republiku Srbiju da se pridruži Mehanizmu za civilnu zaštitu EU.
Što se tiče klimatskih promena, Republika Srbija i dalje nema sveobuhvatnu nacionalnu klimatsku politiku i strategiju. Potrebno je da analizira svoj klimatski i energetski okvir do 2030. godine u skladu sa očekivanim okvirom politika EU 2030 u oblasti klime i energetike. Republika Srbija redovno se pridruživala stavovima EU u međunarodnim forumima. Iako je prethodno usaglasila svoje stavove sa Kopenhagenškim sporazumom i dostavila procenu mogućnosti za ublažavanje klimatskih promena Okvirnoj konvenciji UN o promeni klime (UNFCCC), država još uvek nije preuzela obavezu ublažavanja klimatskih promena do 2020. god. Potrebno je da Republika Srbija do prvog kvartala 2015. godine izloži svoj predlog utvrđene planirane nacionalne kontribucije Klimatskom sporazumu za 2015. godinu, usaglašen sa onima koje daju EU i njene države članice. Pripreme za usaglašavanje sa zakonodavstvom u oblasti trgovine emisijama napreduju uz podršku Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA). U decembru je usvojen zakon u oblasti smanjenja potrošnje supstanci koje oštećuju ozonski omotač, uspostavljajući sistem za licenciranje i izveštavanje, kao i shemu za povraćaj i reciklažu u skladu sa Montrealskim protokolom i relevantnim zakonodavstvom EU. Zakonodavstvo u oblasti upravljanja florovanim gasovima sa efektima staklene bašte i uslovima za izdavanje licenci za uvoz i izvoz tih gasova stupilo je na snagu u januaru. Potrebno je dati prioritet uspostavljanju sistema za praćenje, izveštavanje i proveru emisija gasova sa efektom staklene bašte u skladu sa zakonodavstvom Mehanizma EU za monitoring.
Republika Srbija nastavila je da učestvuje u radu Regionalne mreže za pristupanje u oblasti životne sredine i klimatskih promena (ECRAN). Nakon reorganizacije nadležnog ministarstva, potrebno je raditi na uspostavljanju administrativne strukture u oblasti klimatskih promena sa odgovarajućim ljudskim i finansijskim resursima i jasno definisanim odgovornostima. Potrebno je unaprediti mehanizam za međuinstitucionalnu saradnju i koordinaciju, i proširiti ga van okvira rukovođenja određenim bilateralnim projektima za saradnju.

2021

U sklopu LORIST-a na Novosadskom sajmu